Kulturno naslijedje predstavlja koncepciju koja slijedi arhitektonsko naslijedje i koja ne bi trebala da je opterećana prošlošću. To je ugaoni kamen regionalnog, nacionalnog i evropskog identiteta. U skladu sa tim prostorno planiranje treba da pridje ovom pitanju na kompleksan način.Rimska, venecijanska, vizantijsko-pravoslavna, otomanska kultura kao i glavne epohe zapadno-hrišćanske i jevrejske umjetnosti su u većoj ili manjoj mjeri prisutni u svim zemljama Centralne i Jugoistočne Evrope.
Dijelovi ovih kultura obilježenih značajnim djelima pružaju brojne mogućn osti za medjudržavnu saradnju u oblasti primjene zajedničkih aktivnosti nad kulturnim naslijedjem kao i njihovim iskorišćavanjem za riješavanje pitanja prostornog razvoja npr.u turizmu i atraktivnog ulaganja u njega.U ovom trenutku identifikacija, zaštita i povećanja vrijednosti kulturnog naslijedja nije uvijek orijentisano ka zajedničkim, jednoglasnim i strogo naučnim, tehničkim i administrativnim direktivama.
Ove razlike nalaze se prvo u metodologiji i identifikaciji uvršćavanja spomenika koji su razmatrani kao dio istorijskog, arhitektonskog,arheološkog i spomeničkog naslijedja. Razlika je i u profilu i nadležnosti vladinih institucija ( na državnom i regionalnom nivou ) koji su odgovorni za ovaj posao. Razlike su i u metodama praćenja i pridržavanja obaveza utvrdjenih zakonski propisanom zaštitom.
Dijelu kulturnog i umjetničkog bogatsva u ovom trenutku prijeti opasnost od šteta načinjenih neumornim i nedovoljno regulisanim procesima transformacije ka tržišnoj privredi (uništavanje i krijumčarenje umjetničkih predmeta). Najteži problem za rješavanje uglavnom je raspoloživost finansijskih sredstava.
Zato je ključno identifikovati jasno definisana područja interesovanja i programe gdje se očekuje jak ekonomski preokret (ponovno korišćenje zgrada koje imaju pravu vrijednost i time opravdavaju troškove restauracije, mogućnost ubiranja prihoda od turizma itd. ).
Mnoge spomenikei područja UNESCO je proglasio kao svjetsko naslijedje.
Značenje takve deklaracije važno je u praktičnom smislu kao i za efektivnost poboljšanja istvaranja imidža područja.
S poštovanjem,
Mr Samir Hadžić
Direktor Instituta
[box type=”shadow” ]Evropske konvencije i preporuke[/box]
